Kaže naš Ustav RH ovako:
*Narodne novine,br.41, 2001.godine Članak 38.
Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.
Čitajući te riječi, uvijek se zamislim ili još bolje slušajući mlade ljude dok pričaju o Ustavu, pomislim znaju li uopće značenje pročitanih (i naučenih) riječi.
Imamo li mi učitelji to temeljno pravo?
Možemo li javno nastupiti (pozivajući se na Ustav) ili se skrivamo u mišjim rupama? Kolika je naša sloboda, a kolika poslušnost?
I mnoštvo pitanja leti kroz moju glavu…
Jer ja sam jedna od tih miševa, odavno odbacila neke revolucionarne želje da bude bolje da se izborim za ono što znam da je pravedno.
Teško je biti revolucionar dok ovisiš o plaći, dok ovisiš o mogućnosti da postaneš tehnološki višak, dok kriteriji našeg rada nisu baždareni, ne postoje već se sastoje od „pokvarenog telefona“ iznošenja informacija.
Čime procijeniti nečiju uspješnost? Nagradama, diplomama, radom, znanjem, obrazovanjem ili člankom objavljenim u javnom sredstvu priopćavanja, javnim istupom ili političkom podobnošću.
Učiteljska stranka je stranka rada, svakog jutra od 7.30., stranka odgoja mladih,moralnih i vrijednih ljudi, stranka stalnog napretka-učenja novog, stranka otvorenog srca prema svima, učitelji ne pripadaju nikome, osim svojim učenicima i obiteljima.
I tako kad te male glave učite o domovini, naučite ih da će se jednom rad cijeniti, da će se moći slobodno u medijima istupiti, da prate svog učitelja i dobit će najbolji vodič prema budućnosti…
Izvirite iz mišje rupe (i ja ću probati s vama), možda još trunke Ustava u ovoj državi netko poštuje, i osvane nam ljepši i bolji dan…
Sandra Vuk, OŠ AŠ Zagreb
*Narodne novine,br.41, 2001.godine Članak 38.
Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.
Čitajući te riječi, uvijek se zamislim ili još bolje slušajući mlade ljude dok pričaju o Ustavu, pomislim znaju li uopće značenje pročitanih (i naučenih) riječi.
Imamo li mi učitelji to temeljno pravo?
Možemo li javno nastupiti (pozivajući se na Ustav) ili se skrivamo u mišjim rupama? Kolika je naša sloboda, a kolika poslušnost?
I mnoštvo pitanja leti kroz moju glavu…
Jer ja sam jedna od tih miševa, odavno odbacila neke revolucionarne želje da bude bolje da se izborim za ono što znam da je pravedno.
Teško je biti revolucionar dok ovisiš o plaći, dok ovisiš o mogućnosti da postaneš tehnološki višak, dok kriteriji našeg rada nisu baždareni, ne postoje već se sastoje od „pokvarenog telefona“ iznošenja informacija.
Čime procijeniti nečiju uspješnost? Nagradama, diplomama, radom, znanjem, obrazovanjem ili člankom objavljenim u javnom sredstvu priopćavanja, javnim istupom ili političkom podobnošću.
Učiteljska stranka je stranka rada, svakog jutra od 7.30., stranka odgoja mladih,moralnih i vrijednih ljudi, stranka stalnog napretka-učenja novog, stranka otvorenog srca prema svima, učitelji ne pripadaju nikome, osim svojim učenicima i obiteljima.
I tako kad te male glave učite o domovini, naučite ih da će se jednom rad cijeniti, da će se moći slobodno u medijima istupiti, da prate svog učitelja i dobit će najbolji vodič prema budućnosti…
Izvirite iz mišje rupe (i ja ću probati s vama), možda još trunke Ustava u ovoj državi netko poštuje, i osvane nam ljepši i bolji dan…
Sandra Vuk, OŠ AŠ Zagreb
RSS Feed